Wednesday, June 22, 2011

R7

Osetila je grebuckanje po koži na vratu. Mašila se za okovratnih i poravnala ga, ali neprijatan osećaj nije prošao. Prišla je oplati podstvarnice i kucnula je.

Zaista, pomislila je, ako podmornica plovi ispod mora, kako nazvati vasionski brod koji putuje ispod obzorja fizičke stvarnosti? Pitanje je da li se uopšte i kreću? U stanju singulariteta koji su brodski reaktori izazvali prostor gotovo i da ne postoji. Možda je bolji izraz vremeplov? Uh, ne to bi izazvalo grdnu zabunu. Vremeplov je sprava za putovanje kroz vreme, a nekako se podrazumeva putovanje u daleku prošlost ili budućnost. Njen brod istina jeste putovao kroz vreme (kao ustalom i svako od nas, ujednačenom brzinom od 24 časa dnevno), ali fizika koja se krila iza činjenice da će u jednom trenutku izroniti iz singulariteta, bila je previše zamršena da bi se  mogao jednostavno imenovati? Pomislila je da je vremebrod tačnija reč.. ili vremeskok? Skokobrod?

Poređenje sa podmornicom je, ipak, bilo najumesnije. Zaronili su u neistraženu dubinu prostor-vremena i pojaviće se na nekoj sasvim novoj obali, proronivši neprohodno kopno

A vrat ju je i dalje svrbeo. Kao da vibrira sićušnim talasanjem, kao da je nego pecka ili da joj cela površina kože treperi. Još jednom je kucnula oplatu a zatim spustila šaku na nju. Bilo je to neobično. Čim je spustila šaku na hladan materijal, čula je glasove. Pre bi se reklo da ih je opazila, osetila, dopirali su odnekud unutar nje. Pokušavala je da ih razazna, ali su bili stopljeni, isprepletani.

Baš kao i stvarnost postojanja koja se rojila oko vremenskog kosmoplova "Džerald Tonklin"

No comments:

Post a Comment