Monday, August 15, 2011

R13

Svet je bio moj dom. Pao sam sa zvezde pravo u knjigu. Tražili su me ljudi koji stavljaju maske na lice i smeju se ispod njih. Pokazao sam im svoja stopala. Dobio sam ličnu kartu. Pčela je prozujala pored mene. Pratio sam je pogledom i spazio fontanu. Prišao sam joj i pitao je da li su ove kornjače tu zbog mene? Ali nije bilo nikoga u bilizini pa sam se grohotom nasmejao.

Umesto fontane, odgovorila mi je pčelica.
"Ovce se voze avionom. Raketa ga je pogodila, pa su iskočile."
"Ovce?" pitao sam, zapanjen.
"Da, imale su i male ovčije padobrane", potvrdila je pčela.
"A da nisu sletele na drvo?" podsmehnuo sam se.
"Pričaš mi budalaštine za malu decu", brecnula se pčelica."
"Ako tako nastaviš, nego će te spljeskati, misliće da si osa."
"Zašto sam se uopšte trudila", mrmljala je pčela.

Nešto dalje od fontane, zanjihao se cvet. Pčela se okrenula i bez reči odletela. Osvrnuo sam se da još jednom osmotrim ovaj svet. Biće mi neophodna pomoć, zaključio sam. U knjigama koje sam čitao ništa nisu rekli o pčelama koje govore i fontanama koje ćute. Mnogo toga moram da naučim, ako nameravam da svet zaista bude moj dom.

Vratio sam se do letelice kojim sam doleteo. Zaključio sam da pčela nema pojma. Pričala je gluposti, kao da je ona stranac na ovom svetu, a ne ja. Doduše, ni ja nisam mogao da se uzdam mnogo u svoje zaključke. Ko zna, možda je i moj deo razgovora bio potupna budalaština. Pogledom sam potražio avion na nebu. No, umesto aviona ugledao sam čarobne boje. Rekoh sebi, dobar je ovaj svet. Biće mi dom.